Vraćanje na temu rata postalo je uobičajeno među političarima, koji koriste aktuelne domaće i geopolitičke okolnosti kako bi iskoristili ovu osjetljivu temu za sopstvene interese. Umjesto da se fokusiraju na građane i žrtve agresije, političari najviše misle na sebe. Hiperbolične izjave i širenje kolektivne histerije samo nanose štetu i stvaraju nepotrebnu strahovladu.
Politički akteri tvrde da svoje izjave daju kako bi upozorili na moguće posledice ili izražavanje brige za opstanak ljudi u zemlji, ali zapravo stvaraju toksičnu atmosferu neizvjesnosti i straha. Na žalost, smoću sebi da priznaju svoje djelovanje i odbijaju da shvate koliku štetu nanose građanima.
Jedan od primjera je zloupotreba činjenice da se rezolucija o genocidu u Srebrenici priprema u Ujedinjenim nacijama. Milorad Dodik je iskoristio ovu situaciju kako bi pojačao priču o otcjepljenju i prikazao sebe kao borca za svoje interese. Istovremeno, neodgovorni političari koji sebe nazivaju patriotima šire neutemeljen strah među građanima. Ponekad izjave dolaze iz istih osoba koje tvrde da institucije rade svoj posao, ali sutradan organizuju skupove na kojima pričaju o vojnoj odbrani i stavljanju vlastite djece na prvu liniju.
Građani se zbunjuju sa ovakvim porukama političara. I dok ministar policije u FBiH Ramo Isak tvrdi da institucije rade svoj posao, istovremeno poziva na odbranu države. Dodik, sa druge strane, tvrdi da će i njegov sin biti na prvoj liniji u slučaju rata. Ove paradoksalne i neodgovorne izjave teško se mogu objasniti osim ako ne prepoznamo zloupotrebu javnog prostora i bahato obraćanje javnosti u političkom kontekstu.
