Prije tačno 147 godina, 29. juna 1877., rođen je jedan od najvažnijih bosanskohercegovačkih književnika – Petar Kočić. Iako je živio samo 39 godina, ostavio je neizbrisiv trag u bosanskohercegovačkoj književnoj historiji.
Petar Kočić, rođen u selu Stričići kod Banje Luke, bio je veoma važan književni predstavnik Bosne i Hercegovine. Nakon što je upisao Veliku gimnaziju u Sarajevu, završio ju je u Prvoj beogradskoj gimnaziji. Nakon gimnazije, studirao je filozofiju na Bečkom univerzitetu i postao gimnazijski profesor u Skoplju.
Kočić je, uz profesorski posao, pisao satirične članke u novinama u kojima je ismijavao austro-ugarsku vlast. To ga je dovelo do gubitka posla i preseljenja u Sarajevo 1905. godine. U Sarajevu je nastavio pisati članke protiv režima i učestvovao je u narodnom štrajku 1906. godine. Njegovo političko djelovanje donijelo mu je veliku popularnost kod naroda, koji ga je izabrao za poslanika prvog Bosanskohercegovačkog sabora 1910. godine. Ipak, zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, Kočić je napustio ovu funkciju 1913. godine.
Kočić je svojim djelima opisivao ljepote bosanskih planina, pejzaže i život u Bosanskoj krajini. Inspiraciju je crpio iz jednostavnog života svog naroda, za koji se borio protiv vlastodržaca. Tijekom svog najaktivnijeg književnog perioda u Beču, objavio je brojne pripovijetke i političko-socijalne satire.
Veliku tragediju doživio je kada mu je sin umro od tuberkuloze 1913. godine. To je samo pogoršalo već narušeno duševno zdravlje Petra Kočića, koji je bio primljen u duševnu bolnicu u Beogradu. Nakon dvije godine bezuspješnog liječenja, Kočić je preminuo.
U znak zahvalnosti Petru Kočiću, u Banjoj Luci je podignut spomenik, a ovo mjesto dodjeljuje nagrade “Kočićevo pero” i “Kočićeva knjiga”. Njegovu prvobitnu ljubav prema supruzi Mili Vukmanović Kočić čuvala je čitav svoj život.
Petar Kočić je ostao zapamćen kao najcjenjeniji i najvažniji književnik koji je svojim djelima obogatio bosanskohercegovačku književnost i ostavio neizbrisiv trag na našoj književnoj sceni.
