Životna borba penzionera
Penzioneri u Tuzli ponovo su izašli na ulice kako bi ukazali na težak materijalni položaj u kojem se nalaze. Njihova mirna protestna šetnja bila je prilika da svijetu poruče: “Ne tražimo milostinju, nego pravo na dostojanstven život!”.
Realnost koja boli
Sabaha Dugalić, penzionerka koja je provela deset godina u ovoj statusnoj kategoriji, otvoreno dijeli svoje iskustvo:
Sabaha Dugalić: “Izuzetno se teško živi, jedva se sklapa kraj s krajem. Da nije djece koja pomognu, ne bi se moglo izaći na kraj. Posebno teško je onim penzionerima koji moraju kupovati lijekove. Život je mizeran, uzmemo li u obzir da se mogu priuštiti tek one najosnovnije stvari.”
Ove riječi dočaravaju stvarnost sa kojom se suočavaju mnogi penzioneri, koji su do nedavno bili produktivni članovi društva.
Nesrazmjernost u povećanju penzija
Organizatori protesta, među kojima je i Vehid Jahić, ukazuju na ogroman problem – nesrazmjer između rasta troškova života i minimalnih povećanja penzija. Naime, najavljena februarska korekcija penzija od samo 34 feninga izazvala je ogorčenje među okupljenima:
Vehid Jahić: “Vlast se blamira, potcjenjujući penzionere. Očito je da nas nisko drže, smatrajući nas bezveznim ljudima. Mi tražimo iznos minimalne penzije od 51 posto prosječne plate, a trenutno smo na 41 posto.”
Vapaj generacije koja je gradila državu
Protesti nisu politički motivirani, nego predstavljaju snažan vapaj generacije koja je svojim radom stvorila temelje današnje države. Penzioneri upozoravaju da neće šutke posmatrati vlastitu socijalnu degradaciju te da zahtijevaju hitna rješenja.
Na kraju, poručuju da, ukoliko njihovi zahtjevi budu ignorisani, razmotrit će nove oblike građanskog pritiska. Ove riječi su jasne – zaslužuju dostojanstven život, a njihovi problemi ne smiju ostati neprimijećeni.
