Monstruozni zločin koji se dogodio u noći 14.juna u Pionirskoj ulici u Višegradu i dalje ostavlja trajne posljedice na preživjele žrtve i njihove porodice. Pod komandom osuđenog ratnog zločinca Milana Lukića, kuća Adema Omeragića postala je mjesto nepojmljivog stradanja za civile, posebno one koji su bili zatvoreni unutar nje.
Prema svjedočenjima, najprije je ubačena bomba u kuću, a potom je pucano na sve one koji su očajnički pokušavali da se spasu iz lomače. Jedno od najpotresnijih stradanja je ono bebe od samo dva dana, koja je zajedno sa majkom postala najmlađa žrtva ovog zločina.
Danas, na mjestu gdje su se dogodili ovi stravični zločini, okupile su se preživjele žrtve, članovi porodica i brojni zvaničnici kako bi obišli spomen sobu u obnovljenoj kući u Pionirskoj. Unutar sobe se nalaze fotografije nedužnih žrtava, podsjećajući nas na nepravdu koja im je nanijeta.
Međutim, dok se spomen soba sjeća i čuva uspomene na žrtve, mnogi uporno otkrivaju zataškane tajne. Rami Kurspahić, čiji je cijeli svijet nestao te noći, još uvijek traži kosti svojih najmilijih. Kroz suze priča o užasu koji je preživio i očaju kojim je obuzet jer niko ne želi da kaže gdje su bačene kosti njegove porodice.
“Molim, pitam, tragam, ali bezuspješno. Niko ne želi da mi kaže gdje su kosti da ih sahranim dok sam živ. Molio sam i one iz komunalnog preduzeća, ali kažu da je osoba koja bi mogla znati već preminula. Pronašao sam brata i snahu i pokopao ih ovdje u Stražištu, ali ne mogu pronaći troje djece, majku i babu koje su dovođeni ovdje. Nije vjerovatno da će se išta pronaći, ali bolno je to što niko ne želi da kaže istinu, iako je ona poznata. Mještani ovdje skrivaju istinu, za njih su zločinci heroji i to je sve što se zna. Dolazim ovdje u vrijeme godišnjice, obilazim i odlazim u Koritnik, dok moje zdravlje dozvoljava. Kada više ne budem mogao, moj sin će nastaviti”, kaže Ramo kroz suze.
Preživjeli žrtve očajnički traže pravdu i istinu, želeći okončati agoniju koja traje već predugo. Svi trebaju biti svjesni da se ne smije zaboraviti ova monstruozna tragedija koja se dogodila, te da žrtve zaslužuju da budu oslobođene zaborava i da se pronađe istina o njihovom stradanju.
