Posthumnni memoari otkrivaju emotivne dubine
U svojim posthumnim memoarima, „From Here To The Great Unknown“, Lisa Mari Prisli otkriva zašto je tijelo njenog sina Bendžamina Kijoa držala na suvom ledu dva mjeseca. Ovi memoari, koje je završila njena ćerka Rajli Kijo, osvetljavaju posvećenost i bol koje su pratili njen gubitak.
Emocionalna veza sa pokojnima
Lisa Mari je istakla da je njen izbor da zadrži tijelo sina u kući bio inspirisan njenim ličnim iskustvom gubitka. „Ne postoji zakon u Kaliforniji koji nalaže hitnu sahranu“, navela je. Ova odluka omogućila joj je da provodi vrijeme s Bendžaminom, verbalizirajući svoje misli kao što je to radila sa ocem, Elvisom Prislijem.
Odlučivanje o mjestu sahrane
Osim emocionalnog aspekta, Lisa Mari se suočila s dilemom o mjestu sahrane svog sina, bilo u Memfisu ili na Havajima. Čitajući njene misli, primjećujemo koliko je njezina veza s Bendžaminom bila snažna.
Složen proces tugovanja
Rajli Kijo je podijelila da je proces bio sve teži i apsurdan te da su na kraju svi osjetili potrebu da se oproste. „Osećala sam da je moj brat više ne želi u kući“, napisala je Rajli, dodajući kako je Lisa Mari također osjećala poruke od svog sina.
Tragedija gubitka
Na kraju, Bendžamin je sahranjen pored svoga dede, ali Rajli tvrdi da se njena majka nikada nije oporavila od gubitka. „Moja mama je umrla od slomljenog srca“, zaključila je ona, opisujući bol koju su svi nosili.
