Rezolucija o genocidu u Srebrenici, usvojena u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, izazvala je kontroverze i razlike u medijskom izvještavanju između Srbije i Bosne i Hercegovine. Te reakcije su najčešće sadržavale dezinformacije i širile mržnju, često ponavljajući stavove koji negiraju genocid.
Mediji u Srbiji, posebno oni pod kontrolom predsjednika Aleksandra Vučića, su intenzivno izvještavali o rezoluciji, stvarajući mitove i šireći laži o njenom cilju. Radnje koje su krivično djelo u Bosni i Hercegovini, u Srbiji su postale dominantni narativ, vjerovatno instaliran s namjerom iz vrha države.
Ove razlike u izvještavanju nisu iznenađujuće, jer su različite interpretacije zajedničke prošlosti postojale i prije usvajanja rezolucije. Međutim, nakon usvajanja rezolucije, te razlike su se dodatno izražene u medijskom prostoru.
Mediji iz Republike Srpske, pod patronatom predsjednika Milorada Dodika, također su aktivno učestvovali u negativnom narativu. Prije usvajanja rezolucije, mediji su spinirali da će ona stigmatizirati srpski narod kao genocidan. Nakon usvajanja rezolucije, ti mediji su likovali zbog velikog broja suzdržanih i glasova protiv, predstavljajući usvajanje rezolucije kao pobjedu.
Ova situacija naglašava važnost medijskog obrazovanja i pravovremenog informisanja javnosti. Dezinformacije i širenje mržnje samo povećavaju podjele i otežavaju proces pomirenja. Mediji imaju odgovornost da prikažu objektivne i tačne informacije o ovoj temi, kako bi doprinijeli razumijevanju i pomirenju.
Beograd i Sarajevo su udaljeni samo 300 kilometara, ali su razdaljine i razlike u načinu razmišljanja i izvještavanja ogromne. Sada je važno da se fokusiramo na ispravljanje ovih razlika, kako bi postigli zajedničko razumijevanje o prošlosti i krenuli naprijed kao društvo.
