Mjeseci rasprava o potrebi za jedinstvenim kandidatom u Srebrenici i Velikoj Kladuši, koje su poznate kao probosanske općine, završile su se užasno. Iako su probosanske stranke sve do posljednjeg trenutka govorile o važnosti zajedničkog pristupa, politički ego i nepotrebne podjele su pokvarili te planove.
Prvo pogledajmo Srebrenicu, općinu koja je još uvijek suočena s genocidom iz 1995. godine. Zadnji puta je narod izabrao Ćamila Durakovića za načelnika 2012. godine, ali već dva mandata tamo vlada Mladen Grujičić. Iako su govorili o zajedničkom kandidatu, probosanske stranke nisu uspjele postići sporazum, ostavljajući ih kao gubitnike.
Slična situacija se događa i u Velikoj Kladuši, gdje Fikret Abdić, ratni zločinac, upravlja općinom već drugi mandat. Unatoč obećanjima, probosanske stranke ne mogu se dogovoriti oko jedinstvenog kandidata. Iako je ime Amira Purića iz Naše stranke isplivalo u javnost kao mogućeg kandidata koji bi podržali SDA, SDP i DNZ, DF, NiP i NES su protiv njega.
Čak su i DF i SDA jasno dali do znanja da ne podržavaju Purića, iznoseći razloge poput Purićevog glasanja za imenovanje Vlade FBiH nakon blokiranja veta potpredsjednika Refika Lende i za podršku imenovanju Marina Vukojea za sudiju u Ustavnom sudu BiH.
Ova politička igra prebacivanja krivnje s centralne politike na lokalnu razinu postaje frustrirajuća za stanovnike Srebrenice i Velike Kladuše. Postavlja se pitanje odgovornosti i stranačkog vrha. Jesu li predsjednici probosanskih stranaka ikada sjeli i dogovorili se oko ovog pitanja? Jesu li spremni zanemariti svoje političke razmirice i pronaći kompromis zarad viših ciljeva?
Sada je na Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) da potvrdi kandidate, dok se probosanske stranke još uvijek nadmudruju i raslojavaju svoje redove. Hoće li ove političke stranke uspjeti pronaći zajednički jezik i jedinstvenog kandidata ili će se nastaviti natjecati jedna protiv druge? To ostaje da vidimo.
