Analitičar medijske kompanije Comscore Paul Dergarabedian smatra da je teško zamisliti savršeniju kombinaciju od kina i kokica koja je toliko duboko postala dio kulture. Koliko su kino i kokice nerazdvojni pokazuje to da najveći lanac kina u SAD-u AMC Theaters godišnje napravi toliko kokica da bi bile dovoljne da napune čak 222 olimpijska bazena. Međutim, nekada to nije bilo tako jer kina nisu željela da išta imaju s hranom.
Iako nam je sada teško zamisliti odlazak u kino bez kokica u rukama, prije je to bila sasvim drugačija priča. Andrew F. Smith je svojom knjigom “Kokičasta kultura: Socijalna historija kokica u Americi (Popped Culture: A Social History of Popcorn in America)” tematizirao kako je stvorena veza između kina i kokica. U knjizi je navedeno da su vjerovatno američki mornari početkom 19. stoljeća donijeli kokice iz južne Amerike.
Iako su kokice postale popularne do 40-ih godina 19. stoljeća, vlasnicima kina nije bilo privlačno da ih uključe u svoju ponudu. Prodavači kokica su postali sveprisutni na ulicama, sajmovima i cirkusima, ali je “udvaranje” kinima tek s vremenom započelo.
Kao što smo već naveli, kina nisu željela da se bave hranom. Ali prodavači kokica su shvatili da posjetitelji kina predstavljaju dodatnu priliku za poslovanje. U SAD-u je do 1930. godine sedmično bilo 90 miliona posjetitelja kina, što je bila ogromna ciljna grupa. Nakon dugog i upornog uvjeravanja, vlasnicima kina je postalo jasno da kokice mogu biti profitabilan dodatak njihovom poslovanju.
Tako su kokice konačno našle svoje mjesto u kinima širom zemlje. Danas je gotovo nezamislivo otići u kino, a da ne prođemo pored štanda s mirisnim kokicama. One su postale neizostavan dio iskustva odlaska u kino, čineći savršeni spoj s projekcijom filmova.
Kako se kina i kokice razvijaju zajedno, ostaje nam da vidimo kakvo će biti njihovo daljnje putovanje i kako će se promijeniti iskustvo odlaska u kino u budućnosti.
