Tuzlaci Ilija Jurišić, Selim Bešlagić i Meša Bajrić prije 13 godina našli su se na potjernicama koje je za njima raspisalo srbijansko pravosuđe zbog navodno počinjenih ratnih zločina za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini.
Oni su bili optuženi za slučaj “Tuzlanska kolona”, odnosno da su izvršili mučki napad na raskrsnici Brčanska Malta u Tuzli, kada su legitimne policijske snage odbranile ovaj grad od napada paravojske takozvane Srpske Republike i novoosnovane Vojske Jugoslavije.
“Kada je uhapšen Ilija Jurišić saznali smo da je Srbija podigla optužnice za sve ljude koji su 15. maja 1992. godine bili u funkciju odbrane Tuzle. Ona je nosila naziv “15. maj – Selim Bešlagić i ostali” i od tada je počelo naše zarobljavanje u Bosni i Hercegovini. Nisam se žalio, jer sam smatrao da je BiH dovoljna za mene, međutim ovdje se radilo o postavljanju teze da smo mi ratni zločinci, što smo morali odbraniti”, kaže Bešlagić u razgovoru za Klix.ba.
U ovom slučaju najveće breme je iznio Ilija Jurišić koji je uhapšen na beogradskom aerodromu Nikola Tesla 2007. godine, a neosnovano je u zatvoru proveo tri i po godine.
Nakon mukotrpne višegodišnje pravne bitke on je od Apelacionog suda u Beogradu oslobođen svih optužbi, ali je na snazi i dalje ostala optužnica protiv Bešlagića i Bajrića koji je obnašao funkciju načelnika Stanice javne bezbjednosti u Tuzli od 1986. do 1997. godine. Uz to aktivne su bile i crvene potjernice Interpola.
U međuvremenu, predmet je iz Beograda prenesen u našu zemlju, odnosno u Tužilaštvo BiH, a Bešlagić i Bajrić su godinama čekali krajnji ishod. U tom periodu nisu se smjeli ni približiti granici sa Hrvatskom ili Srbijom, jer je prijetila opasnost da će biti uhapšeni i sa sudbinom poput Jurišićeve.
“Faktički, mi smo i dalje živjeli optužnicu kao element koji je postojao. U borbi za dokazivanje istine o 15. maju kao zastupnik u Parlamentu BiH sam postavio pitanje o ovome, a od tadašnjeg glavnog državnog tužioca Milorada Barašina sam dobio odgovor da je to težak slučaj te da ga treba polako rješavati. Naknadno je u Odjelu za istrage Tužilaštva BiH donesena odluka da ovdje nema elemenata ratnog zločina, ali se desilo to da glavni tužilac to nije potpisao te je predmet ostao u leru”, ističe Bešlagić.
Nakon višegodišnje neizvjesnosti, Bajrić i Bešlagić su angažovali pravnog zastupnika.
“Naša advokatica nam je rekla da smo napravili proceduralnu grešku, jer se nismo obratili Odjeljenju za informacije i Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH. Na kraju smo dobili odgovor iz Tužilaštva BiH da je slučaj ‘15. maj i tužba protiv Selima Bešlagića i ostalih’ skinuti s dnevnog reda te da smo mi slobodni”, nastavlja naš sagovornik.
Međutim i pored ovoga na snazi je i dalje bila Interpolova crvena potjernica, a nakon Bešlagićevog i Bajrićevog obraćanja zahtjev je uzet u razmatranje.
“Interpol je nama 9. maja ove godine poslao pismo u kojem je navedeno da su oni razmatrali naš zahtjev, da je utvrđeno prisustvo grešaka, da se može smatrati da nismo optuženi i da će 12. jula imati sjednicu savjeta Interpola te da će definitivno predmet razmatrati. Od svog pravnika sam 17. jula dobio odgovor da sam oslobođen, odnosno da su sve Interpolove potjernice skinute i da se mogu slobodno kretati”, kaže nam ratni načelnik Tuzle.
Ovakva odluka Interpola za Bešlagića je predstavljala veliko rasterećenje, a izuzetno mu je bitno da je na kraju dokazano da je nevin čovjek, a ne ratni zločinac.
“Znao sam da mi je obraz čist i drago mi je da je to na kraju i potvrđeno. Ja sam skoro 13 godina bio zatočen u BiH, išao sam u Neum preko Svitave, iako sam znao da sam nevin. Ovo je veoma bitno i za Tuzlu te dokazivanje istine o 15. maju. U ovom dijelu se ne želim žaliti, ali ovo nije pobjeda kao onda kada je Jurišić oslobođen i kada je slavio cijeli grad. Bajrić i ja smo bili prepušteni sami sebi i drago mi je da smo u toj borbi istrajali te da sada vi i ja možemo razgovarati nakon mog povratka iz Hrvatske”, potcrtava Bešlagić.
Nakon što je dobio pisani otpravak odmah je sa suprugom Amirom sjeo u automobil i krenuo put Hrvatske, odnosno Evropske unije. U Zagrebu je posjetio sina, snahu i unuke kojima kao gost nije mogao otići više od decenije. Osjećanja su, priznaje nam Bešlagić, bila pomiješana.
“Na granici sam imao određenu strepnju, ali kada je hrvatski granični policajac stavio pečat u moj pasoš, znao sam da je cijela priča završena. Ali, pravu relaksaciju sam osjetio kada su mi u povratku na granici naši granični policajci rekli: ‘Dobar dan gospodine Bešlagić, dobro došli u BiH'”, priča nam emotivnim glasom Bešlagić.
Nakon ugodnog boravka u Zagrebu i povrtaka u rodnu Tuzlu ratni načelnik ovog grada nije mirovao. Ponovo je spakovao kofere te krenuo nazad u Hrvatsku na more.
Priča nam da su njegova osjećanja i tada bila podijeljena, s jedne strane je bio sretan zbog činjenice u kojem obimu se Hrvatska razvila, ali je bio i tužan te ljut zbog toga da BiH tapka u mjestu.
“U Hrvatskoj od Splita do Zagreba možete ići autoputem koji se proteže kroz brda koja su mnogo veća nego u BiH. Za kratko vrijeme su napravili infrastrukturu koja me zadivila, a shvatio sam da se nama dešava najveći bezobrazluk. Mi za četiri godine nismo napravili kilometar autoputa i strašno sam bijesan na to. Pa zar nismo mogli izaći sa planom izgradnje infrastrukture u tom periodu, a ne da se hvatamo da li će nam Recep Tayyip Erdogan ili neko treći dati put? Mi ne znamo ni gdje treba da nam ide koridor 5C, a kamo li da imamo tu infrastrukturu. Ona nam mora biti prioritet”, kaže na kraju razgovora za Klix.ba Bešlagić.
Ovaj istaknuti Tuzlak i u narednom periodu planira putovati izvan BiH, kako bi sa svojom porodicom i najbližim prijateljima nadoknadio sve protekle godine koje je morao provesti u okviru granica naše zemlje.
