Bosna i Hercegovina je suočena sa pokušajem rascjepkavanja i okupiranja glavnog grada, hrabro i ponosno Sarajeva, od strane neprijateljskih snaga. Sve je počelo krajem 1991. godine, kada su paravojne formacije zajedno sa Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA) zauzimali teritoriju BiH, čekajući trenutak za napad. Tada su Srbi napali selo Ravno nedaleko od Neuma, a početak maja 1992. godine označio je početak četverogodišnjeg užasa za građane Sarajeva.
2. maja 1992. godine, JNA i paravojne snage bosanskih Srba krenule su u osvajanje Sarajeva. Međutim, hrabri momci i muškarci, poznati kao “vikićevci”, branili su grad do posljednjeg dana. Njihov komandant Dragan Vikić je prethodno pozvao Sarajlije da se odupru JNA, ističući da je snaga BiH u jedinstvu naroda.
Specijalne jedinice MUP-a BiH, zajedno sa “vikićevcima”, su se hrabro suprotstavile neprijatelju. Negdje oko Vrbanja mosta su zaustavile napredak neprijatelja, dok su paravojne snage planirale presjeći grad iz pravca bolnice Jagomir. Oni su željeli da zauzmu kasarnu “Maršal Tito”, ali su se suočili sa odlučnim otporom.
Napad neprijatelja se nije završio uspješno, jer su hrabri branitelji spriječili pad glavnog grada. Međutim, počeli su periodi stalnog granatiranja i ubijanja civila, dok su vojska i paravojne snage napustile kasarne u gradu.
2. maj 1992. godine je postao jedan od najznačajnijih dana odbrane Sarajeva i BiH. Tog dana je narod BiH pokazao svoju hrabrost i odlučnost u odbrani svoje zemlje. Herojska borba je pokazala da snaga naroda i jedinstvo mogu pobijediti nadmoćnog neprijatelja.
Uprkos teškim uslovima, heroji poput Dragana Vikića, Dževada Topića i Jovana Divjaka su se borili za slobodu i opstanak svog grada. Njihova hrabrost i odanost su obilježile historiju Sarajeva i BiH.
2. maj 1992. dan je pobjede za Sarajevo i simbol hrabrosti i otpora protiv agresora. Pamtit ćemo ovaj dan kao podsjetnik na heroje koji su se borili za slobodu i mir.
