Izložbeni prostor Historijskog muzeja BiH trenutno je domaćin izložbe posvećene generalu Jovanu Divjaku. Izložba prikazuje fotografije iz različitih perioda života generala, njegove uniforme i važna priznanja. Međutim, jedna fotografija posebno se ističe – general Divjak sa bebom u naručju.
Beba na fotografiji je Muhammed Bojadži, mladić čija krv nije ista kao generalova, ali koji ga je iako ga nije krvario, nazvao dedom. Nažalost, Muhammed nikada nije upoznao svoju braću Mirzu i Fehima, jer su stradali u napadu granatama na njihovu kuću u junu 1992. godine. Tog dana su također poginuli Amina Bojadži, kćerka jednog rođaka, i Sakib Prašović, policajac.
Nakon tog tragičnog događaja, general Divjak je posjetio porodicu Bojadži kako bi izrazio saučešće. Taj susret je stvorio neraskidivu vezu između generala i porodice, posebno sa Muhammedovom majkom Halidom, pripadnicom Armije RBiH kojoj je život otrgnut iz ruku. Muhammed nam je otkrio da su bili u kontaktu sve do generalove smrti.
Muhammed, koji je diplomirao i magistrirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, suočava se sa problemom nezaposlenosti. Iako je obavio svoj pripravnički staž i položio pravosudni ispit, muči se da pronađe posao u svojoj struci, ili barem srodan posao van Sarajeva.
Muhammedova majka, Halida, koja je preživjela mnoga ranjavanja tokom rata, sada se bori za opstanak. Ona je svjesna koliko Muhammed radi i trudi se da ostvari uspjeh, ali malo ljudi prepoznaje taj trud u današnjem vremenu. Halida ističe da se i dalje bori, ali da je borba sada drugačija – bori se za cjelovitu Republiku BiH, bez etničkih podjela.
Ova priča o vezama koje ne poznaju etničke torove, tjera nas na razmišljanje. General Divjak je ostavio dubok trag u životima porodice Bojadži, pokazujući da uspostavljanje veza i pružanje podrške ne poznaje granice. Na kraju, ostaje da se nadamo da će Muhammed pronaći posao i ostvariti svoje ciljeve, i da će Bosna i Hercegovina postati društvo u kojem ne postoje etničke podjele.
