Pozadina Sporazuma iz 1998. godine
Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja potpisan je 1998. godine između Savezne Republike Jugoslavije, Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ovim sporazumom definisane su maksimalne količine naoružanja, kao i protokoli za nadzor.
Maksimalne kvote naoružanja
Prema ovom sporazumu, Jugoslavija je smjela imati 1025 tenkova, 850 oklopnih vozila, 3750 topničkih oružja, 155 borbenih aviona i 53 jurišna helikoptera. Hrvatska je bila ograničena na 410 tenkova, 340 oklopnih vozila, 1500 topničkih oružja, 62 borbena aviona i 21 jurišni helikopter.
Za Bosnu i Hercegovinu, dozvoljeno je isto kao i za Hrvatsku: 410 tenkova, 340 oklopnih vozila, 1500 topničkih oružja, 62 borbena aviona i 21 jurišni helikopter. Ove brojke bile su podijeljene između Federacije BiH i RS-a u omjeru 2:1, ali gubitkom entitetskih vojski ovaj dio sporazuma je izgubio važnost.
Aktuelne sigurnosne dileme
Vojno-sigurnosni analitičar Dean Džebić ističe da je sporazum, iako je bio relevantan u svoje vrijeme, sada prevaziđen. Razvoj novih tehnologija značajno je promijenio sigurnosni pejzaž regiona.
Od 2012. godine, Srbija bilježi porast kupovine naoružanja za svoju vojsku, dok je Hrvatska, kao članica NATO-a od 2009. godine, pasivno pristupila odbrambenom planiranju. Džebić naglašava da u regiji ne postoji trka u naoružanju, već sigurnosna dilema.
