Emrah Tepić, slepi student koji je magistrirao na Fakultetu političkih nauka, pruža nadu i inspiraciju drugima da se ne odustaje u životu bez obzira na izazove. Njegova priča o uspehu i odlučnosti je prava inspiracija za sve nas.
Tepić je, uprkos izazovima s kojima se suočio zbog svog invaliditeta, postao primjer da je važno držati glavu visoko i ne odustajati od svojih ciljeva. Njegovo putovanje ka akademskom uspjehu bilo je puno prepreka, ali je pokazao da snaga volje i podrška mogu prevazići sve.
Početak studiranja nije bio lagan za Tepića. Morao se sam snalaziti, ali kasnije je dobio podršku i pomoć od osoblja fakulteta i kolega. Fotokopirnica je postala njegovo mjesto prilagođavanja gradiva koje je trebao naučiti, a kasnije su mu članovi Ureda za podršku studentima i biblioteka Fakulteta političkih nauka olakšali put ka uspjehu. Tepić ističe veliku zahvalnost za svu podršku koju je dobio od profesora i kolega koji su ga tretirali ravnopravno.
Međutim, kada je u pitanju zaposlenje, Tepić se suočava sa velikim izazovima. On se prijavio za obavljanje pripravničkog staža na dva mjesta, ali nije dobio nikakav odgovor. Proces zapošljavanja osoba sa invaliditetom je teži, obavlja se putem projekata, a zaposlenje traje najviše godinu dana. Nakon toga, osobe s invaliditetom se vraćaju na evidenciju zavoda za zapošljavanje, što je veliki problem koji treba riješiti. Na tržištu rada nema puno mjesta koja odgovaraju njihovim sposobnostima i gdje bi mogli pokazati svoje vještine i znanje.
Tepić također izražava frustraciju zbog ograničene samostalnosti. Izlazak vani je za njega izazovan i opasan jer nailazi na mnoge prepreke. Često se suočava s parkiranim automobilima ili nesavjesnim vozačima koji ne paziti na pješake. Kada koristi javni prijevoz, često se događa da su mjesta rezervisana za osobe s invaliditetom zauzeta, što ga prisiljava na pronalaženje alternativa. Arhitektonske barijere su također veliki izazov. Tepić se osjeća nesigurno i neugodno zbog tih prepreka; oslanja se na asistenciju drugih ljudi za kretanje.
Iako Tepić od ljudi obično dobija divljenje, ne voli da bude stavljen ni na pijedestal ni u kategoriju žaljenja. On je samo čovjek sa svim vrlinama i manama, kao i svi drugi. Svako se suočava s problemima na svoj način, a osobe s invaliditetom trebaju biti prihvaćene kao ravnopravni članovi društva.
Priča Emraha Tepića je inspirativna i podsjeća nas da se ne odustaje bez obzira na prepreke. On je izuzetan primjer hrabrosti, upornosti i snage volje. Nadamo se da će njegova priča osnažiti druge osobe s invaliditetom da slijede svoje snove i postignu uspjeh.
