Većina vozača se složila da je primanje kazne za prekoračenje brzine neprijatno iskustvo, ali da ih to ne sprečava da i dalje voze brzo. Jedan od razloga za to je kašnjenje dostave kazne, pogotovo kada je riječ o kaznama za prekoračenje brzine na autoputevima.
Mirzet Sarajlić, saobraćajni vještak, smatra da postavljanje radara na autoputevima nije opravdano. On ističe da su autoputevi konstruktivno napravljeni za veće brzine i da na njima nema velikog rizika za vožnju. Postavljanje radara na autoputevima nema smisla, osim ako se ne radi o specifičnim dijelovima gdje postoji mogućnost izlijetanja vozila.
Prema zakonu o prekršajima, zastara pokretanja prekršajnog postupka je tri godine. To znači da ako vozač dobije kaznu za prekoračenje brzine, kazna može stići i nakon godinu dana. Ova odredba omogućava vozačima da na istoj dionici autoputa ponove prekršaj više puta.
Da li su radari na autoputevima zaista potrebni? Iako postoji argument da su autoputevi sigurnije saobraćajnice gdje vozači mogu razvijati veće brzine, postoji i potreba da se poštuju ograničenja brzine radi sigurnosti svih učesnika u saobraćaju.
Očigledno je da je potrebno pronaći balans između brzine i sigurnosti. Možda je rješenje u češćem postavljanju radara na specifičnim dijelovima autoputeva, gdje postoji veći rizik. Bez obzira na to, vozači bi trebali biti svjesni da brza vožnja uvijek nosi određene rizike i da je poštivanje ograničenja brzine ključno za sigurnost u saobraćaju.
