Prema nezvaničnim podacima, više od 45% demobilisanih boraca u Bosni i Hercegovini pati od simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Ovo predstavlja ozbiljan društveni problem, naročito u svjetlu recentnog incidenta u Hrvatskoj. Penzionisani vojni policajac usmrtio je šest osoba, uključujući svoju majku, što je dodatno uzburkalo situaciju i otvorilo brojna pitanja o brizi za borce sa PTSP-om.
Trodecenijska dilema
Tačan broj oboljelih boraca još uvijek je nepoznat, čak i tri decenije nakon rata. Teret liječenja oboljelih često pada na centre za mentalno zdravlje i udruženja koja se fokusiraju na ovu problematiku. Profesor traumatske psihologije Marko Romić smatra da nedostaje konkretna institucionalna podrška za bivše borce.
Pomaci u liječenju
Romić ističe da su članovi udruženja prepoznali problem na vrijeme. Njihovi projekti, koje finansiraju nadležni, pokazali su značajne pomake. U posljednjih deset godina, nijedan od njegovih pacijenata nije napravio ozbiljni incident, što je pozitivan znak za ovu zajednicu.
Izazovi i nedostatak resursa
Iako postoje centri za mentalno zdravlje, oni se suočavaju sa nedostatkom kadra i opreme. U Bosansko-podrinjskom kantonu, udruženje “Svjetlost Drine” također se trudi da pomogne oboljelima, ali se suočavaju sa finansijskim ograničenjima. Mustafa Čelik, predsjednik udruženja, naglašava nedostatak sredstava za angažovanje stručnog osoblja.
Stigma i socijalna podrška
Oboljeli često osjećaju stid i stigma oko svojih problema otežava im traženje pomoći. Mnogi nisu u mogućnosti otvoriti se i podijeliti svoja iskustva. Institucionalna podrška ostaje slaba, što dodatno komplikuje situaciju. Oboljeli dobivaju besplatne lijekove za PTSP, ali nemaju podršku za druge medicinske probleme.