Realnost koja boli
U Republici Srpskoj prošla godina donijela je zastrašujuće vijesti. Prema zvaničnim podacima, 64 djece ostalo je bez roditeljske brige, a ova cifra je pomalo šokantna. Kako ova situacija odražava stanje porodice u našem društvu?
Statistika koja zabrinjava
Zavod za statistiku je zabilježio 64 djece korisnika socijalne zaštite koju su napustili roditelji. Od toga, 42 su dječaci, a 22 djevojčice. Starosna struktura također prikazuje da je 20 djece mlađe od sedam godina, dok 32 njih ima između sedam i 14 godina. Ova statistika jasno ukazuje na to da se problem napuštanja djece ne može ignorisati.
Psihološki aspekti
Psiholog Aleksandar Milić naglašava da su u većini slučajeva roditelji koji napuštaju djecu psihički neuravnoteženi. „Oni obično nemaju zdrav način života, a njihova egzistencija i socijalizacija su često upitni“, ističe Milić. Ovaj aspekt nas podsjeća da uzroci napuštanja često leže dublje i zahtijevaju dodatnu pažnju stručnjaka.
Sociološka perspektiva
Sociolog Vladimir Vasić smatra da situacija ukazuje na krizu porodice i interpersonalnih odnosa. „Današnja samoživost i nevoljnost da se podnesu žrtve dovode do problema u bračnim i porodičnim odnosima“, naglašava Vasić. Njegove riječi nas podsjećaju na važnost edukacije mladih o odgovornosti koju donosi roditeljstvo.
Kuda idemo odavde?
Postavlja se pitanje šta dalje? Kako bi se smanjio broj napuštene djece, potrebna je intenzivnija saradnja između institucija, porodica i zajednice. Milić navodi da bi trebalo prikupiti više informacija o roditeljima koji napuštaju djecu kako bi se pronašla adekvatna rješenja.
Poruka za budućnost
Na kraju, važno je naglasiti da djeca, kao najslabija karika u čitavom lancu, trpe posljedice. „Rađanje života mora biti rezultat ljubavi i odgovornosti“, završava Vasić. Ova misao nas poziva da zajednički radimo na poboljšanju uslova za našu djecu i buduće generacije.
