Kompromis između SNSD-a i SDA o NATO putu BiH evidentno se dugo kuhao i peglao u kabinetskim analizama članova Predsjedništva BiH, pod budnim okom predstavnika zapadnih ambasada. Iako posljednjih desetak dana nije dalo naslutiti da će BiH uskoro dobiti državnu vlast, naprasno je obznanjena informacija da je rješenje pronađeno, detalji sporazuma za sada nisu poznati i to je bio dovoljan okidač entitetskim opozicijama da otpočnu rafalnu paljbu.
A dogovor je sljedeći: Kada Parlametarna skupština BiH potvrdi imenovanje Zorana Tegeltije kojeg je aminovalo Predsjedništvo BiH, dan kasnije će Stalna misija naše zemlje u NATO-u, u sjedištu te organizacije u Briselu, predati Program reformi, što je dio plana BiH na putu ka NATO-u.
Drugim riječima, ono što se donedavno zvalo ANP, sada se zove Program reformi, iako se sadržaj tog dokumenta za sada ne obzanjuje. To ne znači članstvo u NATO-u, već korak ka tom savezu i nastavak saradnje. Članstva neće biti bez neke nove odluke koja u BiH mora biti jednoglasna. To je suština kompromisa koja je u ovom trenutku bila prihvatljiva i SNSD-u i SDA.
Sve to bilo je više nego dovoljno da opozicija u Republici Srpskoj (SDS i PDP) Milorada Dodika nazove izdajnikom, pripisujući mu da je pristao na NATO put i iznevjerio volju i želju RS-a.
Opozicija u FBiH ( SDP, Naša stranka i drugi) optužuje SDA, ali i DF da su popustili i izdali NATO put BiH, poručujući da se odustalo o ANP-a. A šta je istina? Ona je vjerovatno negdje na pola puta.
S treće strane stižu poruke podrške i ohrabrivanja zbog dogovora da se konačno nakon više od godinu formira vlast. Podrška je došla od Američke ambasade, Turske, Italije, Velike Britanije, Delegacije EU i drugih. Dodiku je na dogovoru čestitao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Tako je dugo iščekivani bijeli dim u Predsjedništvu, koji znači skoro formiranje vlasti, iskristalisao političke pozicije. SDA, SNSD i HDZ će nakon godinu “veze na daljinu” konačno uploviti u zajedničke vode vlasti. A opozicija u oba entiteta je dobila materijal za kritiku i pravljenje nekih novih političkih strategija.
