U afektu možemo mnogo toga da kažemo i što možda iskreno ne mislimo, da osudimo, kritikujemo, iznesemo neprimjerenu primjedbu. Ali, postoji nekoliko situacija u kojima je bolje ćutati kako se kasnije ne bismo gorko pokajali ili napravili još veću štetu.
Prvo, kada nas ispituju o našem ličnom životu. Mnogi ljudi su veoma znatiželjni po pitanju tuđih života, zanimaju ih intimni detalji, čak iako nam nisu bliski prijatelji. U takvim situacijama, najbolje je da se samo tajanstveno osmjehnemo i prećutimo. Moramo postaviti granice i ne dozvoliti da se osjećamo glupo.
Drugo, kada drugi ogovaraju ili pričaju tuđe tajne. Važno je da znamo da oni koji ogovaraju druge pred nama skoro sigurno ogovaraju i nas pred drugima. Tračanje je moralno neprihvatljivo, i ne trebamo im davati materijala niti u tome učestvovati. Ako nas traže da iznesemo svoje mišljenje, najbolje je da ga vješto izbjegnemo diplomatskim odgovorom.
Treće, kada ne znamo ništa o određenoj temi. Gdje god da se nalazimo, u krugu prijatelja ili na poslu, u nekom trenutku razgovor može doći do teme koju ne poznajemo. Najbolje je da prećutimo izjašnjavanje ili da priznamo da ne znamo ništa o tome, nego da iznosimo proizvoljna mišljenja i primjedbe.
Na kraju, kada je neko napravio veliku grešku, a nismo mu nadređeni. Često smo svjedoci tuđih grešaka, ali ako toj osobi nismo nadređeni, nema potrebe da joj trljamo na nos grešku niti da je kritikujemo ili osuđujemo, bez obzira na prirodu greške. Ne znamo sve okolnosti koje su dovele do greške i zbog čega se desila.
U životu je važno biti svjestan kada je najbolje ćutati i ne reagovati, jer ponekad je tišina zlatna i može nam sačuvati od nepotrebnih problema.
