Vojnici Jugoslavenske narodne armije, koji su se samo nekoliko dana kasnije zvanično preobukli u uniforme novoformirane Vojske Republike Srpske, su u popodnevnim satima 4. maja 1992. godine minirali stadion Grbavica i zapalili zapadnu tribinu koja je izgorjela do temelja.
Zajedno s drvenom zapadnom tribinom, koja je prenesena sa stadiona “6. april” s Marijin-Dvora prilikom izgradnje stadiona početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, izgorjelo je i nestalo 316 pehara, od čega su 42 pripadala nogometašima, a ostatak ostalim sportskim sekcijama SD Željezničar.
Nakon završetka rata stadion Grbavica je u rekordnom roku postao uslovan za igranje, a četiri godine nakon što je do temelja srušen, Željin dom je ugostio prvu utakmicu, gradski derbi protiv Sarajeva.
Danas je stadion Grbavica ljepši nego ikada. Zapadna tribina je renovirana, a izgrađena je i moderna istočna tribina koja je dobila i krov. Travnjak je promijenjen i stadion ispunjava uslove za odigravanje evropskih utakmica kako klubova tako i reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Obnova stadiona Grbavica predstavlja simbol otpornosti i oporavka ne samo za sarajevski fudbal, već za cijelu zemlju. Stadion je postao mjesto okupljanja navijača i simbol zajedništva. Od miniranja do obnove, put stadiona Grbavica je priča o preživljavanju i odlučnosti da se iz pepela izgradi nešto još snažnije.
Stadion Grbavica danas pruža ponos i radost svim navijačima Željezničara i stanovnicima Sarajeva. Sjećanje na miniranje prije više od 20 godina ne jenjava, ali obnova stadiona predstavlja nadu u bolju budućnost Bosne i Hercegovine.
