U ranom djetinjstvu znakovi disleksije uključuju pogreške u izražavanju. Dijete se može mučiti s imenovanjem poznatih predmeta, može imati poteškoća s rimovanjem i nizovima te problema u praćenju uputa s više koraka.
Jedna od najčešćih zabluda vezanih uz disleksiju jest da ljudi samo mijenjaju slova dok čitaju. Iako je to djelomično tačno, ta pogrešna pericepcija često dovodi do toga da se disleksija pogrešno zamijeni s drugim poteškoćama u učenju ili da ostane nezapažena.
Benjamin Powers iz Zaklade za disleksiju smatra da rano prepoznavanje znakova disleksije može značajno utjecati na djetetovo obrazovanje. Ako se stanje na vrijeme prepozna, djeca će s vremenom postići sposobnost čitanja na razini ostalih vršnjaka.
U nižim razredima, djeca s disleksijom mogu imati problema s pamćenjem naziva slova i njihovih zvukova. Zbunjuju ih slova koja izgledaju ili zvuče slično, muče se čitati poznate riječi, mijenjaju riječi pri čitanju naglas, imaju pravopisne teškoće te teško odvajaju pojedinačne glasove u riječima ili ne mogu spojiti slova u riječ.
U višim razredima može doći do brkanja ili preskakanja kraćih riječi, javljaju se poteškoće u usvajanju novih riječi. Dijete može imati problema s prepoznavanjem uobičajenih riječi, muči se objasniti što se dogodilo u priči. Karakteristike disleksije su i loš pravopis te izbjegavanje čitanja kad god je to moguće, ili frustracija i uzrujanost tokom čitanja.
Pedagozi i psiholozi obučeni su za prepoznavanje disleksije. Roditelji bi također trebali blisko surađivati s učiteljima, pedijatrima i, ako je potrebno, s drugim medicinskim stručnjacima, uključujući neuropsihologe i logopede, kako bi adekvatno pomogli djetetu. Rano prepoznavanje i pravilno upravljanje disleksijom mogu omogućiti bolje obrazovanje i napredak djeteta u svakodnevnom životu.
Ako primijetite nelagodu i tegobe kod vašeg djeteta u vezi s čitanjem i pisanjem, potražite stručnu pomoć. Disleksija se može uspješno nositi i rješavati uz podršku obitelji, škole i stručnjaka.
