Ako ne računamo poslanike Koalicije “Domovina” može se konstatirati da je prava i suštinska opozicija u entitetu Republika Srpska svedena na troje poslanika koji dosljedno drže opozicioni kurs.
To su PDP-ovi Draško Stanivuković i Jelena Trivić te Nebojša Vukanović iz SDS-a. Ostali su politički spavači, koji se kao opozicija računaju uglavnom na papiru.
Za manje od godine dana vladajuća struktura u RS-u “ugušila” je svaki veći vid opozicije. Nekada, na sva zvona najavljivana koalicija “Savez za promjene”, pa “Savez za pobjedu”, tiho je nestala. Ostali su posljednji Mohikanci političke borbe protiv korupcije i kriminala.
Ispit na kojem je opozicija u RS-u svaki put padala je priča o nacionalnim intersima RS-a. Prvi put to se manifestovalo kod sprovođenja referenduma o Danu RS-a, kada stjerana u ćorsokak političkog odlučivanja opozicija nije imala šta drugo nego podržati Dodikovu priču o navodnoj odbrani interesa RS-a.
I kada se mislilo da će se nakon postizbornog potopa konsolidiovati, Dodik je u NSRS-u servirao novu političku predstavu – zaštitu vitalnog interesa entiteta zbog Zaključka dvojice članova Predsjedništva koje su namjeravali poslati Hrvatskoj s ciljem obustave izgradnje Pelješkog mosta, do zaključivanja granice na moru.
Tako se opozicija u RS-u opet našla u poziciji da bira. Principijelnost su pokazali samo Stanivuković, Trivić i Vukanović, koji su jedini od srpskih predstavnika opozicije i Koaliciju “Domovina” glasali protiv Dodikove izjave.
Ostali opozicionari iz PDP-a, SDS-a su ili glasali za Dodikovu izjavu uz nekoliko zaključaka, ili su se nekim čudom izgubili izvan skupštinske sale i nisu bili na glasanju.
Iz PDP-a su čak negodovali zbog pojedinih izjava i nastupa Stanivukovića te je izvjesno političko jednoumlje u RS-u uz tek izolovane slučajeve i pojedince koji javno kritikuju vlast u tom entitetu.
Nisu pretjerano glasni bili ni Branislav Borenović, kao predsjednik PDP-a, niti Mirko Šarović, lider SDS-a. Dodikova taktika usitnjavanja opozicije očito daje rezultate.
