Čitajući vijesti o genocidu u Srebrenici, često zaboravljamo na lične priče i bol porodica koje su izgubile svoje najmilije. Međutim, nedavno je jedna hrabra žena, Hatidža Subašić, odlučila podijeliti svoju priču i podsjetiti svijet na strahote koje su se desile prije 26 godina.
Kroz suze, gospođa Subašić je ispričala ko je ona i koliko je osoba izgubila tokom genocida. Ona se osvrnula na istraživanje Udruženja “Snaga žene Srebrenice” koje je došlo do zastrašujućih podataka.
“Prema našoj evidenciji, ubijeno je 10.701 osoba. Ubijali su bebe koje su tek rađale, ubijali su starce, žene, čak i 1.042 maloljetne djece. Sve ovo su uradili za samo osam dana, samo zato što su bile muslimani”, kazala je Subašić.
Osvrnula se na brutalnost zločina i šok koji je preplavio majke i preživjele žrtve genocida.
“Na početku, mi majke nismo mogle vjerovati da su mogli ubiti tolike ljude. Mislile smo da su ljudi živi, čekale i nadale se da će doći. Međutim, kongresmen iz Amerike nam je saopćio da su svi mrtvi. Naš cilj je postao da pronađemo kosti naše djece i dostojanstveno ih sahranimo, a da zločinci izađu pred lice pravde”, kazala je Subašić.
Govoreći o traumi koju su preživjele majke i zajednica, gospođa Subašić istakla je ponos zbog toga što su, uprkos svemu, uspjele odgojiti djecu koja ne gaje mržnju.
“Cilj nam je bio odgojiti djecu bez mržnje i osvete. Naša djeca nisu napravila nijednu osvetu. Ona su se školovala, završila dobre škole. Umjesto mržnje i osvete, naša djeca su postala inžinjeri, profesori, govorimo nekoliko jezika. To je ponos majki Srebrenice – kako smo uspjele odgojiti svoju djecu iako smo protjerane na ulicu”, rekla je Subašić.
Njena priča je podsjetnik na hrabrost, otpornost i ljubav majki Srebrenice. Ona nas podseća da je važno da se ne zaboravi i da se pravda dostigne za toliko nevinih žrtava. Sve nas podseća na snagu koju možemo pronaći u sebi, čak i nakon najtežih trenutaka.
Genocid u Srebrenici je crna tačka u modernoj historiji, ali priče poput Hatidžine su svijetlo koje nas podsjeća na važnost opraštanja, pomirenja i izgradnje bolje budućnosti.