Šta se zapravo dešava s otpadom?
Bosna i Hercegovina godišnje uvozi desetke hiljada tona otpada iz Evropske unije. Ovaj otpad se zatim prerađuje u tzv. RDF/SRF gorivo koje se koristi u cementarama. Iako se ovo gorivo često predstavlja kao ekološki prihvatljiva alternativa uglju, postavlja se pitanje koliko je to zaista tačno.
Gdje su nezavisne analize?
Jedna od najalarmantnijih činjenica jeste da vlasti u BiH ne provode nezavisne analize ovog materijala prije njegovog uvoza. Strani proizvođači su ti koji dostavljaju dokumentaciju, a kontrola se vrši unutar samih cementara. To stvara sumnju – kako možemo biti sigurni da je ovo gorivo sigurno za našu okolinu i zdravlje?
Pitanje koje se nameće: Ko plaća cijenu?
U posljednjih pet godina, skoro 270.000 tona ovog „goriva iz otpada“ stiglo je u BiH, a samo pet pošiljki je vraćeno zbog visokog sadržaja štetnih supstanci. Osim toga, cementare često dobijaju ovo gorivo besplatno, a u nekim slučajevima čak i uz finansijsku naknadu. Ovo baca novo svjetlo na motive iza takvih politika – da li je zapravo riječ o ekonomskim interesima ili zaštiti okoliša?
Stručnjaci i susreti s industrijom
U razgovoru sa stručnjacima za ekologiju, oni ističu da se prednosti RDF/SRF goriva ne smiju zanemariti, ali opasnosti ostaju. U odgovoru na to, predstavnici industrije tvrde da koriste savremene sisteme filtracije koji smanjuju emisije štetnih supstanci. Ko je u pravu?
Gdje idemo dalje?
Kako BiH postaje sve veći igrač na evropskoj sceni, važno je da prepoznamo potrebe za ekološkom održivošću. Zabrinjavajuće je što Bosna i Hercegovina traži nastavak uvoza ovog otpada i nakon 2027. godine, kada će na snagu stupiti strožija pravila. Da li ćemo tada imati adekvatan sistem kontrole?
Razmislite o svom okruženju
Na kraju, važno je da se kao društvo uključimo u ovu raspravu i postavimo pitanja vlastima. Naša budućnost i zdravlje naše djece zavise od odluka koje donosimo danas. Svi smo mi odgovorni za očuvanje našeg okoliša.
